preorávati
preorávati (što) nesvrš. 〈prez. preòrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| preoravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | preoravam |
| 2. | preoravaš |
| 3. | preorava |
| množina | |
| 1. | preoravamo |
| 2. | preoravate |
| 3. | preoravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | preoravat ću |
| 2. | preoravat ćeš |
| 3. | preoravat će |
| množina | |
| 1. | preoravat ćemo |
| 2. | preoravat ćete |
| 3. | preoravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | preoravah |
| 2. | preoravaše |
| 3. | preoravaše |
| množina | |
| 1. | preoravasmo |
| 2. | preoravaste |
| 3. | preoravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | preoravao sam |
| 2. | preoravao si |
| 3. | preoravao je |
| množina | |
| 1. | preoravali smo |
| 2. | preoravali ste |
| 3. | preoravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam preoravao |
| 2. | bio si preoravao |
| 3. | bio je preoravao |
| množina | |
| 1. | bili smo preoravali |
| 2. | bili ste preoravali |
| 3. | bili su preoravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | preoravaj |
| množina | |
| 1. | preoravajmo |
| 2. | preoravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| preoravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| preoravao, preoravala, preoravalo | |
| preoravali, preoravale, preoravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| preoravan, preoravana, preoravano | |
| preoravani, preoravane, preoravana | |
Etimologija
✧ vidi preòrati
