preòrati
preòrati (što) svrš. 〈prez. prèorēm, pril. pr. -āvši, imp. preòri, prid. trp. prȅorān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| preorati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | preoram |
| 2. | preoraš |
| 3. | preora |
| množina | |
| 1. | preoramo |
| 2. | preorate |
| 3. | preoraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | preorat ću |
| 2. | preorat ćeš |
| 3. | preorat će |
| množina | |
| 1. | preorat ćemo |
| 2. | preorat ćete |
| 3. | preorat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | preorah |
| 2. | preora |
| 3. | preora |
| množina | |
| 1. | preorasmo |
| 2. | preoraste |
| 3. | preoraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | preorao sam |
| 2. | preorao si |
| 3. | preorao je |
| množina | |
| 1. | preorali smo |
| 2. | preorali ste |
| 3. | preorali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam preorao |
| 2. | bio si preorao |
| 3. | bio je preorao |
| množina | |
| 1. | bili smo preorali |
| 2. | bili ste preorali |
| 3. | bili su preorali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | preoraj |
| množina | |
| 1. | preorajmo |
| 2. | preorajte |
| glagolski prilog prošli | |
| preoravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| preorao, preorala, preoralo | |
| preorali, preorale, preorala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| preoran, preorana, preorano | |
| preorani, preorane, preorana | |
Definicija
| 1. | ponovno uzorati (njivu) |
| 2. | pren. razg. sve temeljito a. pretražiti, istražiti b. promijeniti [preorati tekst] |
Etimologija
✧ pre-1 + v. orati
