presamićívati
presamićívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. presamìćujēm, pril. sad. presamìćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| presamićivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | presamićujem |
| 2. | presamićuješ |
| 3. | presamićuje |
| množina | |
| 1. | presamićujemo |
| 2. | presamićujete |
| 3. | presamićuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | presamićivat ću |
| 2. | presamićivat ćeš |
| 3. | presamićivat će |
| množina | |
| 1. | presamićivat ćemo |
| 2. | presamićivat ćete |
| 3. | presamićivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | presamićivah |
| 2. | presamićivaše |
| 3. | presamićivaše |
| množina | |
| 1. | presamićivasmo |
| 2. | presamićivaste |
| 3. | presamićivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | presamićivao sam |
| 2. | presamićivao si |
| 3. | presamićivao je |
| množina | |
| 1. | presamićivali smo |
| 2. | presamićivali ste |
| 3. | presamićivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam presamićivao |
| 2. | bio si presamićivao |
| 3. | bio je presamićivao |
| množina | |
| 1. | bili smo presamićivali |
| 2. | bili ste presamićivali |
| 3. | bili su presamićivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | presamićuj |
| množina | |
| 1. | presamićujmo |
| 2. | presamićujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| presamićujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| presamićivao, presamićivala, presamićivalo | |
| presamićivali, presamićivale, presamićivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| presamićivan, presamićivana, presamićivano | |
| presamićivani, presamićivane, presamićivana | |
Etimologija
✧ vidi presamítiti
