pretkazívati
pretkazívati (što) nesvrš. 〈prez. pretkàzujēm, pril. sad. pretkàzujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pretkazivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pretkazujem |
2. | pretkazuješ |
3. | pretkazuje |
množina | |
1. | pretkazujemo |
2. | pretkazujete |
3. | pretkazuju |
futur | |
jednina | |
1. | pretkazivat ću |
2. | pretkazivat ćeš |
3. | pretkazivat će |
množina | |
1. | pretkazivat ćemo |
2. | pretkazivat ćete |
3. | pretkazivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pretkazivah |
2. | pretkazivaše |
3. | pretkazivaše |
množina | |
1. | pretkazivasmo |
2. | pretkazivaste |
3. | pretkazivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pretkazivao sam |
2. | pretkazivao si |
3. | pretkazivao je |
množina | |
1. | pretkazivali smo |
2. | pretkazivali ste |
3. | pretkazivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pretkazivao |
2. | bio si pretkazivao |
3. | bio je pretkazivao |
množina | |
1. | bili smo pretkazivali |
2. | bili ste pretkazivali |
3. | bili su pretkazivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pretkazuj |
množina | |
1. | pretkazujmo |
2. | pretkazujte |
glagolski prilog sadašnji | |
pretkazujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pretkazivao, pretkazivala, pretkazivalo | |
pretkazivali, pretkazivale, pretkazivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
pretkazivan, pretkazivana, pretkazivano | |
pretkazivani, pretkazivane, pretkazivana |