pretkázati
pretkázati (što) svrš. 〈prez. prètkāžēm, pril. pr. -āvši, imp. pretkáži, prid. trp. prètkāzān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pretkazati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pretkažem |
2. | pretkažeš |
3. | pretkaže |
množina | |
1. | pretkažemo |
2. | pretkažete |
3. | pretkažu |
futur | |
jednina | |
1. | pretkazat ću |
2. | pretkazat ćeš |
3. | pretkazat će |
množina | |
1. | pretkazat ćemo |
2. | pretkazat ćete |
3. | pretkazat će |
aorist | |
jednina | |
1. | pretkazah |
2. | pretkaza |
3. | pretkaza |
množina | |
1. | pretkazasmo |
2. | pretkazaste |
3. | pretkazaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pretkazao sam |
2. | pretkazao si |
3. | pretkazao je |
množina | |
1. | pretkazali smo |
2. | pretkazali ste |
3. | pretkazali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pretkazao |
2. | bio si pretkazao |
3. | bio je pretkazao |
množina | |
1. | bili smo pretkazali |
2. | bili ste pretkazali |
3. | bili su pretkazali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pretkaži |
množina | |
1. | pretkažimo |
2. | pretkažite |
glagolski prilog prošli | |
pretkazavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pretkazao, pretkazala, pretkazalo | |
pretkazali, pretkazale, pretkazala | |
glagolski pridjev pasivni | |
pretkazan, pretkazana, pretkazano | |
pretkazani, pretkazane, pretkazana |