prestráviti
prestráviti (koga, se) svrš. 〈prez. prèstrāvīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèstrāvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prestraviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prestravim |
| 2. | prestraviš |
| 3. | prestravi |
| množina | |
| 1. | prestravimo |
| 2. | prestravite |
| 3. | prestrave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prestravit ću |
| 2. | prestravit ćeš |
| 3. | prestravit će |
| množina | |
| 1. | prestravit ćemo |
| 2. | prestravit ćete |
| 3. | prestravit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prestravih |
| 2. | prestravi |
| 3. | prestravi |
| množina | |
| 1. | prestravismo |
| 2. | prestraviste |
| 3. | prestraviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prestravio sam |
| 2. | prestravio si |
| 3. | prestravio je |
| množina | |
| 1. | prestravili smo |
| 2. | prestravili ste |
| 3. | prestravili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prestravio |
| 2. | bio si prestravio |
| 3. | bio je prestravio |
| množina | |
| 1. | bili smo prestravili |
| 2. | bili ste prestravili |
| 3. | bili su prestravili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prestravi |
| množina | |
| 1. | prestravimo |
| 2. | prestravite |
| glagolski prilog prošli | |
| prestravivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prestravio, prestravila, prestravilo | |
| prestravili, prestravile, prestravila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prestravljen, prestravljena, prestravljeno | |
| prestravljeni, prestravljene, prestravljena | |
Definicija
ispuniti (se) stravom, jako (se) preplašiti
