Hrvatski jezični portal

strȃh

strȃh m 〈N mn strȁhovi/strȃsi ekspr.

Izvedeni oblici
jednina
N strah
G straha
D strahu
A strah
V straše / strahu
L strahu
I strahom
množina
N strahovi
G strahova
D strahovima
A strahove
V strahovi
L strahovima
I strahovima
Definicija
1. psih. neugodna emocija, stanje uznemirenosti i zabrinutosti kao fiziološki odgovor na naslućujući ili prepoznati izvor opasnosti (smrti, bolesti, kazne i sl.) [od straha da; od straha pred; u strahu od; sa strahom]
2. prestrašenost, zazor ili respekt [strah od starijih]
3. zabrinutost za čiju sigurnost [u strahu za njezin život]
Frazeologija
dobar je strah komu ga je Bog dao nerazumna hrabrost nije dobra, valja se u opasnim prilikama razumno ponašati, oprez je majka mudrosti;
nemaj straha! ne boj se, nemoj se bojati!;
nema straha nema opasnosti;
strah i trepet 1. opće stanje velikog straha, strahovanje 2. onaj koji zadaje strah [on je strah i trepet];
umrijeti od straha silno se prestrašiti;
utjerati (uliti) kome strah u kosti nekoga silno zaplašiti;
u strahu su velike oči preplašen čovjek posvuda vidi opasnost
Onomastika
Strȁhimīr m. os. ime (narodno); isto: Stràhinja
pr. (nadimačka): Strȃh (110, Međimurje, Podravina), Stràhija (300, Međimurje, Jastrebarsko, Baranja), Strahínec (Krapina, Valpovo), Stràhinić (Ozalj, I Slavonija), Stràhinja (Zagreb, Požega, Split, Pula), Stràhinjić (Zagreb, Split, Osijek), Stràhonija (Ðurđevac), Stràhonj (Garešnica, Zagreb), Stráhonja (100, Zlatar Bistrica, I Slavonija, Zagreb)
Etimologija
prasl. i stsl. straxъ (rus. strax, polj. strach) ≃ lit. stregti: smrznuti se