prèvjeriti
prèvjeriti () svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. prèvjerio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prevjeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prevjerim |
| 2. | prevjeriš |
| 3. | prevjeri |
| množina | |
| 1. | prevjerimo |
| 2. | prevjerite |
| 3. | prevjere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prevjerit ću |
| 2. | prevjerit ćeš |
| 3. | prevjerit će |
| množina | |
| 1. | prevjerit ćemo |
| 2. | prevjerit ćete |
| 3. | prevjerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prevjerih |
| 2. | prevjeri |
| 3. | prevjeri |
| množina | |
| 1. | prevjerismo |
| 2. | prevjeriste |
| 3. | prevjeriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prevjerio sam |
| 2. | prevjerio si |
| 3. | prevjerio je |
| množina | |
| 1. | prevjerili smo |
| 2. | prevjerili ste |
| 3. | prevjerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prevjerio |
| 2. | bio si prevjerio |
| 3. | bio je prevjerio |
| množina | |
| 1. | bili smo prevjerili |
| 2. | bili ste prevjerili |
| 3. | bili su prevjerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prevjeri |
| množina | |
| 1. | prevjerimo |
| 2. | prevjerite |
| glagolski prilog prošli | |
| prevjerivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prevjerio, prevjerila, prevjerilo | |
| prevjerili, prevjerile, prevjerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prevjeren, prevjerena, prevjereno | |
| prevjereni, prevjerene, prevjerena | |
Definicija
| 1. | promijeniti vjeru, prijeći na drugu vjeru |
| 2. | iznevjeriti, promijeniti mišljenje i prijeći na drugu stranu |
Etimologija
✧ pre-1 + v. vjera
