prevágnuti
prevágnuti svrš. 〈prez. prèvāgnēm, pril. pr. -ūvši, imp. prevágni, prid. rad. prevágnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prevagnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prevagnem |
2. | prevagneš |
3. | prevagne |
množina | |
1. | prevagnemo |
2. | prevagnete |
3. | prevagnu |
futur | |
jednina | |
1. | prevagnut ću |
2. | prevagnut ćeš |
3. | prevagnut će |
množina | |
1. | prevagnut ćemo |
2. | prevagnut ćete |
3. | prevagnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | prevagnuh |
2. | prevagnu |
3. | prevagnu |
množina | |
1. | prevagnusmo |
2. | prevagnuste |
3. | prevagnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prevagnuo sam |
2. | prevagnuo si |
3. | prevagnuo je |
množina | |
1. | prevagnuli smo |
2. | prevagnuli ste |
3. | prevagnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prevagnuo |
2. | bio si prevagnuo |
3. | bio je prevagnuo |
množina | |
1. | bili smo prevagnuli |
2. | bili ste prevagnuli |
3. | bili su prevagnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prevagni |
množina | |
1. | prevagnimo |
2. | prevagnite |
glagolski prilog prošli | |
prevagnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prevagnuo, prevagnula, prevagnulo | |
prevagnuli, prevagnule, prevagnula |