vágati
vágati nesvrš. 〈prez. vȃžēm/vȃgām reg., pril. sad. vážūći/-ajūći reg., gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vagati | |
prezent | |
jednina | |
1. | važem |
2. | važeš |
3. | važe |
množina | |
1. | važemo |
2. | važete |
3. | važu |
futur | |
jednina | |
1. | vagat ću |
2. | vagat ćeš |
3. | vagat će |
množina | |
1. | vagat ćemo |
2. | vagat ćete |
3. | vagat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vagah |
2. | vagaše |
3. | vagaše |
množina | |
1. | vagasmo |
2. | vagaste |
3. | vagahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vagao sam |
2. | vagao si |
3. | vagao je |
množina | |
1. | vagali smo |
2. | vagali ste |
3. | vagali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vagao |
2. | bio si vagao |
3. | bio je vagao |
množina | |
1. | bili smo vagali |
2. | bili ste vagali |
3. | bili su vagali |
imperativ | |
jednina | |
2. | važi |
množina | |
1. | važimo |
2. | važite |
glagolski prilog sadašnji | |
važući | |
glagolski pridjev aktivni | |
vagao, vagala, vagalo | |
vagali, vagale, vagala | |
glagolski pridjev pasivni | |
vagan, vagana, vagano | |
vagani, vagane, vagana |
1. | (što) mjeriti vagom |
2. | pren. odmjeravati vrijednost, značenje čega, prosuđivati; procjenjivati [vagati argumente] |
3. | razg. težiti, biti težak |
4. | žarg. (u šali) gegati se u hodu |
5. | sport žarg. istezati koga na leđima |