prevŕnuti
prevŕnuti svrš. 〈prez. prèvṟnēm, pril. pr. -ūvši, imp. prevŕni, prid. trp. prèvṟnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prevrnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prevrnem |
2. | prevrneš |
3. | prevrne |
množina | |
1. | prevrnemo |
2. | prevrnete |
3. | prevrnu |
futur | |
jednina | |
1. | prevrnut ću |
2. | prevrnut ćeš |
3. | prevrnut će |
množina | |
1. | prevrnut ćemo |
2. | prevrnut ćete |
3. | prevrnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | prevrnuh |
2. | prevrnu |
3. | prevrnu |
množina | |
1. | prevrnusmo |
2. | prevrnuste |
3. | prevrnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prevrnuo sam |
2. | prevrnuo si |
3. | prevrnuo je |
množina | |
1. | prevrnuli smo |
2. | prevrnuli ste |
3. | prevrnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prevrnuo |
2. | bio si prevrnuo |
3. | bio je prevrnuo |
množina | |
1. | bili smo prevrnuli |
2. | bili ste prevrnuli |
3. | bili su prevrnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prevrni |
množina | |
1. | prevrnimo |
2. | prevrnite |
glagolski prilog prošli | |
prevrnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prevrnuo, prevrnula, prevrnulo | |
prevrnuli, prevrnule, prevrnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
prevrnut, prevrnuta, prevrnuto | |
prevrnuti, prevrnute, prevrnuta |
1. | (koga, što, se) a. okrenuti na drugu stranu [prevrnuti čamac; prevrnuti odijelo (u prerađivanju); prevrnuti travu (u sušenju); prevrnuti zemlju (u oranju ili prekopavanju)]; preokrenuti, obrnuti b. razg., v. okrenuti [prevrnuti list knjige] c. pren. ispremetati, preturiti, pretražiti [prevrnuti kuću] d. pren. potpuno izmijeniti, preinačiti [prevrnuti značenje] e. naglo prekinuti i izmijeniti tok misli, govora [prevrnuti razgovor] f. zauzeti držanje suprotno dotadašnjem [prevrnuti mišljenje] |
2. | (se) okrenuti se (na leđa i sl.) |