okrénuti
okrénuti (što, koga, se) svrš. 〈prez. òkrēnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. okréni (se), prid. trp. òkrēnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
okrenuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | okrenem |
2. | okreneš |
3. | okrene |
množina | |
1. | okrenemo |
2. | okrenete |
3. | okrenu |
futur | |
jednina | |
1. | okrenut ću |
2. | okrenut ćeš |
3. | okrenut će |
množina | |
1. | okrenut ćemo |
2. | okrenut ćete |
3. | okrenut će |
aorist | |
jednina | |
1. | okrenuh |
2. | okrenu |
3. | okrenu |
množina | |
1. | okrenusmo |
2. | okrenuste |
3. | okrenuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | okrenuo sam |
2. | okrenuo si |
3. | okrenuo je |
množina | |
1. | okrenuli smo |
2. | okrenuli ste |
3. | okrenuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam okrenuo |
2. | bio si okrenuo |
3. | bio je okrenuo |
množina | |
1. | bili smo okrenuli |
2. | bili ste okrenuli |
3. | bili su okrenuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | okreni |
množina | |
1. | okrenimo |
2. | okrenite |
glagolski prilog prošli | |
okrenuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
okrenuo, okrenula, okrenulo | |
okrenuli, okrenule, okrenula | |
glagolski pridjev pasivni | |
okrenut, okrenuta, okrenuto | |
okrenuti, okrenute, okrenuta |
1. | a. pomicanjem čega oko osi promijeniti mu položaj [okrenuti ključ u bravi; okrenuti glavu] b. usmjeriti nešto prema nečem |
2. | a. potpuno promijeniti smjer kretanja čega, uputiti na protivnu stranu [vjetar je okrenuo] b. prijeći u oprečno ponašanje, raspoloženje i sl., promijeniti način ili smisao govora [okrenuti stranicu]; prevrnuti |
3. | pustiti da se okrene, staviti u obrt, da kruži [okrenuti novac; okrenuti kapital] |
4. | (se) a. pokrenuti se oko osi b. izvršiti kružno kretanje oko čega c. promijeniti smjer kretanja |
5. | (se čemu) upraviti svoju djelatnost na što (nakon nečega drugačijeg), zainteresirati se za što, početi se baviti čime [okrenuo se kemiji] |