preùsmjeriti
preùsmjeriti (se, koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. preùsmjeren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
preusmjeriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | preusmjerim |
2. | preusmjeriš |
3. | preusmjeri |
množina | |
1. | preusmjerimo |
2. | preusmjerite |
3. | preusmjere |
futur | |
jednina | |
1. | preusmjerit ću |
2. | preusmjerit ćeš |
3. | preusmjerit će |
množina | |
1. | preusmjerit ćemo |
2. | preusmjerit ćete |
3. | preusmjerit će |
aorist | |
jednina | |
1. | preusmjerih |
2. | preusmjeri |
3. | preusmjeri |
množina | |
1. | preusmjerismo |
2. | preusmjeriste |
3. | preusmjeriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | preusmjerio sam |
2. | preusmjerio si |
3. | preusmjerio je |
množina | |
1. | preusmjerili smo |
2. | preusmjerili ste |
3. | preusmjerili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam preusmjerio |
2. | bio si preusmjerio |
3. | bio je preusmjerio |
množina | |
1. | bili smo preusmjerili |
2. | bili ste preusmjerili |
3. | bili su preusmjerili |
imperativ | |
jednina | |
2. | preusmjeri |
množina | |
1. | preusmjerimo |
2. | preusmjerite |
glagolski prilog prošli | |
preusmjerivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
preusmjerio, preusmjerila, preusmjerilo | |
preusmjerili, preusmjerile, preusmjerila | |
glagolski pridjev pasivni | |
preusmjeren, preusmjerena, preusmjereno | |
preusmjereni, preusmjerene, preusmjerena |