prišteđívati
prišteđívati (što) nesvrš. 〈prez. prištèđujēm, pril. sad. prištèđujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prišteđivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prišteđujem |
| 2. | prišteđuješ |
| 3. | prišteđuje |
| množina | |
| 1. | prišteđujemo |
| 2. | prišteđujete |
| 3. | prišteđuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prišteđivat ću |
| 2. | prišteđivat ćeš |
| 3. | prišteđivat će |
| množina | |
| 1. | prišteđivat ćemo |
| 2. | prišteđivat ćete |
| 3. | prišteđivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prišteđivah |
| 2. | prišteđivaše |
| 3. | prišteđivaše |
| množina | |
| 1. | prišteđivasmo |
| 2. | prišteđivaste |
| 3. | prišteđivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prišteđivao sam |
| 2. | prišteđivao si |
| 3. | prišteđivao je |
| množina | |
| 1. | prišteđivali smo |
| 2. | prišteđivali ste |
| 3. | prišteđivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prišteđivao |
| 2. | bio si prišteđivao |
| 3. | bio je prišteđivao |
| množina | |
| 1. | bili smo prišteđivali |
| 2. | bili ste prišteđivali |
| 3. | bili su prišteđivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prišteđuj |
| množina | |
| 1. | prišteđujmo |
| 2. | prišteđujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prišteđujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prišteđivao, prišteđivala, prišteđivalo | |
| prišteđivali, prišteđivale, prišteđivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prišteđivan, prišteđivana, prišteđivano | |
| prišteđivani, prišteđivane, prišteđivana | |
Etimologija
✧ vidi prištédjeti
