prištédjeti
prištédjeti (što) svrš. 〈prez. prìštēdīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. prìštēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prištedjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prištedim |
| 2. | prištediš |
| 3. | prištedi |
| množina | |
| 1. | prištedimo |
| 2. | prištedite |
| 3. | prištede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prištedjet ću |
| 2. | prištedjet ćeš |
| 3. | prištedjet će |
| množina | |
| 1. | prištedjet ćemo |
| 2. | prištedjet ćete |
| 3. | prištedjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prištedjeh |
| 2. | prištedje |
| 3. | prištedje |
| množina | |
| 1. | prištedjesmo |
| 2. | prištedjeste |
| 3. | prištedješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prištedio sam |
| 2. | prištedio si |
| 3. | prištedio je |
| množina | |
| 1. | prištedjeli smo |
| 2. | prištedjeli ste |
| 3. | prištedjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prištedio |
| 2. | bio si prištedio |
| 3. | bio je prištedio |
| množina | |
| 1. | bili smo prištedjeli |
| 2. | bili ste prištedjeli |
| 3. | bili su prištedjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prištedi |
| množina | |
| 1. | prištedimo |
| 2. | prištedite |
| glagolski prilog prošli | |
| prištedjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prištedio, prištedjela, prištedjelo | |
| prištedjeli, prištedjele, prištedjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prišteđen, prišteđena, prišteđeno | |
| prišteđeni, prišteđene, prišteđena | |
Definicija
brižljivo trošeći, razumno gospodareći, racionalno upotrebljavajući ostaviti kao zalihu i postići manju potražnju u nekoj količini; zaštedjeti [prištedjeti (nešto) novca; prištedjeti goriva]
Etimologija
✧ pri- + v. štedjeti
