prìstajati
prìstajati (za kim, , na što) nesvrš. 〈prez. -ajēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pristajati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pristajem |
| 2. | pristaješ |
| 3. | pristaje |
| množina | |
| 1. | pristajemo |
| 2. | pristajete |
| 3. | pristaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pristajat ću |
| 2. | pristajat ćeš |
| 3. | pristajat će |
| množina | |
| 1. | pristajat ćemo |
| 2. | pristajat ćete |
| 3. | pristajat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pristajah |
| 2. | pristajaše |
| 3. | pristajaše |
| množina | |
| 1. | pristajasmo |
| 2. | pristajaste |
| 3. | pristajahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pristajao sam |
| 2. | pristajao si |
| 3. | pristajao je |
| množina | |
| 1. | pristajali smo |
| 2. | pristajali ste |
| 3. | pristajali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pristajao |
| 2. | bio si pristajao |
| 3. | bio je pristajao |
| množina | |
| 1. | bili smo pristajali |
| 2. | bili ste pristajali |
| 3. | bili su pristajali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pristaj |
| množina | |
| 1. | pristajmo |
| 2. | pristajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pristajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pristajao, pristajala, pristajalo | |
| pristajali, pristajale, pristajala | |
Definicija
| 1. | v. pristati |
| 2. | (čemu) biti u skladu, lijepo djelovati [šešir lijepo pristaje] |
Etimologija
✧ vidi prìstati
