prìsjetiti se
prìsjetiti se (čega) svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. prìsjetio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prisjetiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prisjetim |
| 2. | prisjetiš |
| 3. | prisjeti |
| množina | |
| 1. | prisjetimo |
| 2. | prisjetite |
| 3. | prisjete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prisjetit ću |
| 2. | prisjetit ćeš |
| 3. | prisjetit će |
| množina | |
| 1. | prisjetit ćemo |
| 2. | prisjetit ćete |
| 3. | prisjetit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prisjetih |
| 2. | prisjeti |
| 3. | prisjeti |
| množina | |
| 1. | prisjetismo |
| 2. | prisjetiste |
| 3. | prisjetiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prisjetio sam |
| 2. | prisjetio si |
| 3. | prisjetio je |
| množina | |
| 1. | prisjetili smo |
| 2. | prisjetili ste |
| 3. | prisjetili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prisjetio |
| 2. | bio si prisjetio |
| 3. | bio je prisjetio |
| množina | |
| 1. | bili smo prisjetili |
| 2. | bili ste prisjetili |
| 3. | bili su prisjetili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prisjeti |
| množina | |
| 1. | prisjetimo |
| 2. | prisjetite |
| glagolski prilog prošli | |
| prisjetivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prisjetio, prisjetila, prisjetilo | |
| prisjetili, prisjetile, prisjetila | |
Definicija
obnoviti u pameti, sjetiti se čega, vratiti neko znanje u svijest
Etimologija
✧ pri- + v. sjetiti
