pričvršćívati
pričvršćívati (što) nesvrš. 〈prez. pričvẕšćujēm, pril. sad. pričvẕšćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pričvršćivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pričvršćujem |
| 2. | pričvršćuješ |
| 3. | pričvršćuje |
| množina | |
| 1. | pričvršćujemo |
| 2. | pričvršćujete |
| 3. | pričvršćuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pričvršćivat ću |
| 2. | pričvršćivat ćeš |
| 3. | pričvršćivat će |
| množina | |
| 1. | pričvršćivat ćemo |
| 2. | pričvršćivat ćete |
| 3. | pričvršćivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pričvršćivah |
| 2. | pričvršćivaše |
| 3. | pričvršćivaše |
| množina | |
| 1. | pričvršćivasmo |
| 2. | pričvršćivaste |
| 3. | pričvršćivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pričvršćivao sam |
| 2. | pričvršćivao si |
| 3. | pričvršćivao je |
| množina | |
| 1. | pričvršćivali smo |
| 2. | pričvršćivali ste |
| 3. | pričvršćivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pričvršćivao |
| 2. | bio si pričvršćivao |
| 3. | bio je pričvršćivao |
| množina | |
| 1. | bili smo pričvršćivali |
| 2. | bili ste pričvršćivali |
| 3. | bili su pričvršćivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pričvršćuj |
| množina | |
| 1. | pričvršćujmo |
| 2. | pričvršćujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pričvršćujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pričvršćivao, pričvršćivala, pričvršćivalo | |
| pričvršćivali, pričvršćivale, pričvršćivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pričvršćivan, pričvršćivana, pričvršćivano | |
| pričvršćivani, pričvršćivane, pričvršćivana | |
Etimologija
✧ vidi pričvŕstiti
