pričvŕstiti
pričvŕstiti (što) svrš. 〈prez. prìčvṟstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìčvṟšćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pričvrstiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pričvrstim |
| 2. | pričvrstiš |
| 3. | pričvrsti |
| množina | |
| 1. | pričvrstimo |
| 2. | pričvrstite |
| 3. | pričvrste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pričvrstit ću |
| 2. | pričvrstit ćeš |
| 3. | pričvrstit će |
| množina | |
| 1. | pričvrstit ćemo |
| 2. | pričvrstit ćete |
| 3. | pričvrstit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pričvrstih |
| 2. | pričvrsti |
| 3. | pričvrsti |
| množina | |
| 1. | pričvrstismo |
| 2. | pričvrstiste |
| 3. | pričvrstiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pričvrstio sam |
| 2. | pričvrstio si |
| 3. | pričvrstio je |
| množina | |
| 1. | pričvrstili smo |
| 2. | pričvrstili ste |
| 3. | pričvrstili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pričvrstio |
| 2. | bio si pričvrstio |
| 3. | bio je pričvrstio |
| množina | |
| 1. | bili smo pričvrstili |
| 2. | bili ste pričvrstili |
| 3. | bili su pričvrstili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pričvrsti |
| množina | |
| 1. | pričvrstimo |
| 2. | pričvrstite |
| glagolski prilog prošli | |
| pričvrstivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pričvrstio, pričvrstila, pričvrstilo | |
| pričvrstili, pričvrstile, pričvrstila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pričvršćen, pričvršćena, pričvršćeno | |
| pričvršćeni, pričvršćene, pričvršćena | |
Definicija
učiniti da na podlozi ili čemu većem bude čvrsto, da ne padne; pričveknuti
Etimologija
✧ pri- + v. čvrst
