primorávati
primorávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. primòrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
primoravati | |
prezent | |
jednina | |
1. | primoravam |
2. | primoravaš |
3. | primorava |
množina | |
1. | primoravamo |
2. | primoravate |
3. | primoravaju |
futur | |
jednina | |
1. | primoravat ću |
2. | primoravat ćeš |
3. | primoravat će |
množina | |
1. | primoravat ćemo |
2. | primoravat ćete |
3. | primoravat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | primoravah |
2. | primoravaše |
3. | primoravaše |
množina | |
1. | primoravasmo |
2. | primoravaste |
3. | primoravahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | primoravao sam |
2. | primoravao si |
3. | primoravao je |
množina | |
1. | primoravali smo |
2. | primoravali ste |
3. | primoravali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam primoravao |
2. | bio si primoravao |
3. | bio je primoravao |
množina | |
1. | bili smo primoravali |
2. | bili ste primoravali |
3. | bili su primoravali |
imperativ | |
jednina | |
2. | primoravaj |
množina | |
1. | primoravajmo |
2. | primoravajte |
glagolski prilog sadašnji | |
primoravajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
primoravao, primoravala, primoravalo | |
primoravali, primoravale, primoravala | |
glagolski pridjev pasivni | |
primoravan, primoravana, primoravano | |
primoravani, primoravane, primoravana |