priljubljívati
priljubljívati (što, se) nesvrš. 〈prez. priljùbljujēm, pril. sad. priljùbljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| priljubljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | priljubljujem |
| 2. | priljubljuješ |
| 3. | priljubljuje |
| množina | |
| 1. | priljubljujemo |
| 2. | priljubljujete |
| 3. | priljubljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | priljubljivat ću |
| 2. | priljubljivat ćeš |
| 3. | priljubljivat će |
| množina | |
| 1. | priljubljivat ćemo |
| 2. | priljubljivat ćete |
| 3. | priljubljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | priljubljivah |
| 2. | priljubljivaše |
| 3. | priljubljivaše |
| množina | |
| 1. | priljubljivasmo |
| 2. | priljubljivaste |
| 3. | priljubljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | priljubljivao sam |
| 2. | priljubljivao si |
| 3. | priljubljivao je |
| množina | |
| 1. | priljubljivali smo |
| 2. | priljubljivali ste |
| 3. | priljubljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam priljubljivao |
| 2. | bio si priljubljivao |
| 3. | bio je priljubljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo priljubljivali |
| 2. | bili ste priljubljivali |
| 3. | bili su priljubljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | priljubljuj |
| množina | |
| 1. | priljubljujmo |
| 2. | priljubljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| priljubljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| priljubljivao, priljubljivala, priljubljivalo | |
| priljubljivali, priljubljivale, priljubljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| priljubljivan, priljubljivana, priljubljivano | |
| priljubljivani, priljubljivane, priljubljivana | |
Etimologija
✧ vidi priljúbiti
