priljúbiti
priljúbiti svrš. 〈prez. prìljūbīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìljūbljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| priljubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | priljubim |
| 2. | priljubiš |
| 3. | priljubi |
| množina | |
| 1. | priljubimo |
| 2. | priljubite |
| 3. | priljube |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | priljubit ću |
| 2. | priljubit ćeš |
| 3. | priljubit će |
| množina | |
| 1. | priljubit ćemo |
| 2. | priljubit ćete |
| 3. | priljubit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | priljubih |
| 2. | priljubi |
| 3. | priljubi |
| množina | |
| 1. | priljubismo |
| 2. | priljubiste |
| 3. | priljubiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | priljubio sam |
| 2. | priljubio si |
| 3. | priljubio je |
| množina | |
| 1. | priljubili smo |
| 2. | priljubili ste |
| 3. | priljubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam priljubio |
| 2. | bio si priljubio |
| 3. | bio je priljubio |
| množina | |
| 1. | bili smo priljubili |
| 2. | bili ste priljubili |
| 3. | bili su priljubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | priljubi |
| množina | |
| 1. | priljubimo |
| 2. | priljubite |
| glagolski prilog prošli | |
| priljubivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| priljubio, priljubila, priljubilo | |
| priljubili, priljubile, priljubila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| priljubljen, priljubljena, priljubljeno | |
| priljubljeni, priljubljene, priljubljena | |
Definicija
| 1. | (što, se) sasvim približiti jedno uz drugo, pritisnuti, približiti jedno drugom tako da čine kao jednu cjelinu |
| 2. | (se) pren. osjetiti bliskost, privrženost prema kome, zavoljeti |
Etimologija
✧ pri- + v. ljubiti
