primàknuti
primàknuti (što, se) svrš. 〈prez. prìmaknēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. prìmaknūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| primaknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | primaknem |
| 2. | primakneš |
| 3. | primakne |
| množina | |
| 1. | primaknemo |
| 2. | primaknete |
| 3. | primaknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | primaknut ću |
| 2. | primaknut ćeš |
| 3. | primaknut će |
| množina | |
| 1. | primaknut ćemo |
| 2. | primaknut ćete |
| 3. | primaknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | primaknuh / primakoh |
| 2. | primaknu / primače |
| 3. | primaknu / primače |
| množina | |
| 1. | primaknusmo / primakosmo |
| 2. | primaknuste / primakoste |
| 3. | primaknuše / primakoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | primaknuo sam |
| 2. | primaknuo si |
| 3. | primaknuo je |
| množina | |
| 1. | primaknuli smo |
| 2. | primaknuli ste |
| 3. | primaknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam primaknuo |
| 2. | bio si primaknuo |
| 3. | bio je primaknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo primaknuli |
| 2. | bili ste primaknuli |
| 3. | bili su primaknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | primakni |
| množina | |
| 1. | primaknimo |
| 2. | primaknite |
| glagolski prilog prošli | |
| primaknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| primaknuo, primaknula, primaknulo | |
| primaknuli, primaknule, primaknula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| primaknut, primaknuta, primaknuto | |
| primaknuti, primaknute, primaknuta | |
Definicija
| 1. | (što, se) mičući približiti, staviti blizu ili bliže, približiti se, doći blizu ili bliže |
| 2. | (se) postati blizak čemu [primaknuti se u mišljenjima] |
Frazeologija
⃟ primakni se bliže razg. približi se, priđi bliže
Etimologija
✧ pri- + v. maknuti
