Hrvatski jezični portal

màknuti

màknuti (se) svrš.prez. mȁknēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. màkni (se), prid. trp. mȁknūt〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
maknuti
 
prezent
jednina
1. maknem
2. makneš
3. makne
množina
1. maknemo
2. maknete
3. maknu
 
futur
jednina
1. maknut ću
2. maknut ćeš
3. maknut će
množina
1. maknut ćemo
2. maknut ćete
3. maknut će
 
aorist
jednina
1. maknuh / makoh
2. maknu / mače
3. maknu / mače
množina
1. maknusmo / makosmo
2. maknuste / makoste
3. maknuše / makoše
 
perfekt
jednina
1. maknuo sam
2. maknuo si
3. maknuo je
množina
1. maknuli smo
2. maknuli ste
3. maknuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam maknuo
2. bio si maknuo
3. bio je maknuo
množina
1. bili smo maknuli
2. bili ste maknuli
3. bili su maknuli
 
imperativ
jednina
2. makni
množina
1. maknimo
2. maknite
 
glagolski prilog prošli
maknuvši
 
glagolski pridjev aktivni
maknuo, maknula, maknulo
maknuli, maknule, maknula
 
glagolski pridjev pasivni
maknut, maknuta, maknuto
maknuti, maknute, maknuta
Definicija
1. (što, koga) a. promijeniti čemu mjesto, učiniti da se nađe na drugom mjestu b. razg. ukloniti, odstraniti
2. (čime) učiniti pokret dijelom tijela ili tijelom
3. (se) krenuti, pokrenuti se s jednoga na drugo mjesto
Frazeologija
ne mogu ni maknuti (mak) 1. ne mogu se ni pomaknuti (jer mi je tijelo ukočeno, jer osjećam bolove od gibanja) 2. ne mogu nikuda (iz kuće; zato što sam zauzet poslovima i sl.)
Etimologija
prasl. *mъknǫti (rus. za-mknút': zatvoriti, polj. mknąć), lit. maukti: glatko pokretati ≃ skr. mucati: oslobađa