prìmaći
prìmaći (koga, što, se) svrš. 〈prez. prìmaknēm, pril. pr. prìmakāvši, prid. rad. prìmakao〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| primaći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | primaknem |
| 2. | primakneš |
| 3. | primakne |
| množina | |
| 1. | primaknemo |
| 2. | primaknete |
| 3. | primaknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | primaći ću |
| 2. | primaći ćeš |
| 3. | primaći će |
| množina | |
| 1. | primaći ćemo |
| 2. | primaći ćete |
| 3. | primaći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | primakoh |
| 2. | primače |
| 3. | primače |
| množina | |
| 1. | primakosmo |
| 2. | primakoste |
| 3. | primakoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | primakao sam |
| 2. | primakao si |
| 3. | primakao je |
| množina | |
| 1. | primakli smo |
| 2. | primakli ste |
| 3. | primakli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam primakao |
| 2. | bio si primakao |
| 3. | bio je primakao |
| množina | |
| 1. | bili smo primakli |
| 2. | bili ste primakli |
| 3. | bili su primakli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | primakni |
| množina | |
| 1. | primaknimo |
| 2. | primaknite |
| glagolski prilog prošli | |
| primakavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| primakao, primakla, primaklo | |
| primakli, primakle, primakla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| primaknut, primaknuta, primaknuto | |
| primaknuti, primaknute, primaknuta | |
Etimologija
✧ vidi primàknuti
