priopćávati
priopćávati nesvrš. 〈prez. priòpćāvām (priòpćujēm), pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| priopćavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | priopćavam |
| 2. | priopćavaš |
| 3. | priopćava |
| množina | |
| 1. | priopćavamo |
| 2. | priopćavate |
| 3. | priopćavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | priopćavat ću |
| 2. | priopćavat ćeš |
| 3. | priopćavat će |
| množina | |
| 1. | priopćavat ćemo |
| 2. | priopćavat ćete |
| 3. | priopćavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | priopćavah |
| 2. | priopćavaše |
| 3. | priopćavaše |
| množina | |
| 1. | priopćavasmo |
| 2. | priopćavaste |
| 3. | priopćavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | priopćavao sam |
| 2. | priopćavao si |
| 3. | priopćavao je |
| množina | |
| 1. | priopćavali smo |
| 2. | priopćavali ste |
| 3. | priopćavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam priopćavao |
| 2. | bio si priopćavao |
| 3. | bio je priopćavao |
| množina | |
| 1. | bili smo priopćavali |
| 2. | bili ste priopćavali |
| 3. | bili su priopćavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | priopćavaj |
| množina | |
| 1. | priopćavajmo |
| 2. | priopćavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| priopćavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| priopćavao, priopćavala, priopćavalo | |
| priopćavali, priopćavale, priopćavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| priopćavan, priopćavana, priopćavano | |
| priopćavani, priopćavane, priopćavana | |
Etimologija
✧ vidi priòpćiti
