prȉpovijētka
prȉpovijētka ž 〈D L -i/-ēci, G mn -edākā/-etkī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pripovijetka |
| G | pripovijetke |
| D | pripovijeci / pripovijetci / pripovijetki |
| A | pripovijetku |
| V | pripovijetko |
| L | pripovijeci / pripovijetci / pripovijetki |
| I | pripovijetkom |
| množina | |
| N | pripovijetke |
| G | pripovijedaka / pripovijetka / pripovijetki / pripovjedaka |
| D | pripovijetkama |
| A | pripovijetke |
| V | pripovijetke |
| L | pripovijetkama |
| I | pripovijetkama |
Definicija
pismena i usmena vrsta u lijepoj književnosti srednje dužine, ob. prikazuje više likova, kraća od romana; pripovijest
Sintagma
∆ narodna pripovijetka pripovijetka zapisana u nekoj verziji prema kazivanju jednoga ili više kazivača (pripovjedača); narodna priča
Etimologija
✧ vidi pripovijédati
