pȉsnuti
pȉsnuti () svrš. 〈prez. pȉsnēm, pril. pr. -ūvši, imp. pȉsni, prid. rad. pȉsnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pisnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pisnem |
| 2. | pisneš |
| 3. | pisne |
| množina | |
| 1. | pisnemo |
| 2. | pisnete |
| 3. | pisnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pisnut ću |
| 2. | pisnut ćeš |
| 3. | pisnut će |
| množina | |
| 1. | pisnut ćemo |
| 2. | pisnut ćete |
| 3. | pisnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pisnuh |
| 2. | pisnu |
| 3. | pisnu |
| množina | |
| 1. | pisnusmo |
| 2. | pisnuste |
| 3. | pisnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pisnuo sam |
| 2. | pisnuo si |
| 3. | pisnuo je |
| množina | |
| 1. | pisnuli smo |
| 2. | pisnuli ste |
| 3. | pisnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pisnuo |
| 2. | bio si pisnuo |
| 3. | bio je pisnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo pisnuli |
| 2. | bili ste pisnuli |
| 3. | bili su pisnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pisni |
| množina | |
| 1. | pisnimo |
| 2. | pisnite |
| glagolski prilog prošli | |
| pisnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pisnuo, pisnula, pisnulo | |
| pisnuli, pisnule, pisnula | |
Definicija
| 1. | oglasiti se piskom |
| 2. | progovoriti, izreći što, otvoriti usta |
Frazeologija
⃟ ni pisnuti ništa ne reći, ne reći ni riječ; da nisi pisnuo da nisi rekao ni riječ
Etimologija
✧ vidi pȋsak
