pȋsak
pȋsak m 〈G -ska, N mn -sci/pȉskovi, G písākā/pȉskōvā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pisak |
| G | piska |
| D | pisku |
| A | pisak |
| V | pišče / pisku |
| L | pisku |
| I | piskom |
| množina | |
| N | pisci |
| G | pisaka |
| D | piscima |
| A | piske |
| V | pisci |
| L | piscima |
| I | piscima |
| jednina | |
| N | pisak |
| G | piska |
| D | pisku |
| A | pisak |
| V | pišče / pisku |
| L | pisku |
| I | piskom |
| množina | |
| N | pisci |
| G | pisaka |
| D | piscima |
| A | piske |
| V | pisci |
| L | piscima |
| I | piscima |
Definicija
| 1. | dio muzičkog instrumenta, ob. u obliku cjevčice, u kojem se stvara zvuk |
| 2. | a. visoko, oštro, prodorno oglašavanje (zmije itd.) b. tanak, piskav zvuk, otegnut zvuk što ga kao signal pušta mehanička naprava [pisak lokomotive] |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i nadimačka): Pȉsk (170, Donja Stubica, Zagorje), Pȉskāč (400, Novi Marof, Ivanec, Zagorje), Pȉskāć (Dugo Selo), Píštalo (Split, Zagreb), Pȉštelek (Zagreb i okolica)
◊ top. hidronimi (ob. vrela, moguće preklapanje s v. pijesak): Pȋski (Kaštela), Pȉšćak (Split), Pȉšćeci (Zagreb), Pišćènica (Poljica), Pȉšćet (Split), Pȉšćāk (Brač), Pišćétak, Pišćètkī (Istra), Píšćevac (Brač), Pȉšćić, Pȉšćine (Rijeka), Píštalci, Pištánac (Slavonija), Pištànica (potok, Podravina), Píštala (Lika), Píštalo (Lika), Pištánac (Pakrac), Píštelci (Slavonija), Pȉštet (Split, Boka), Pȉšteti (Sinj), Pȉština (Istra), Pȉštine (Žirje), Pìštalina i sl.
◊ top. hidronimi (ob. vrela, moguće preklapanje s v. pijesak): Pȋski (Kaštela), Pȉšćak (Split), Pȉšćeci (Zagreb), Pišćènica (Poljica), Pȉšćet (Split), Pȉšćāk (Brač), Pišćétak, Pišćètkī (Istra), Píšćevac (Brač), Pȉšćić, Pȉšćine (Rijeka), Píštalci, Pištánac (Slavonija), Pištànica (potok, Podravina), Píštala (Lika), Píštalo (Lika), Pištánac (Pakrac), Píštelci (Slavonija), Pȉštet (Split, Boka), Pȉšteti (Sinj), Pȉština (Istra), Pȉštine (Žirje), Pìštalina i sl.
Etimologija
✧ prasl. i stsl. piskati (rus. piščát', polj. piszczeć, piskać), lit. piškėti, onom.
