Hrvatski jezični portal

plȃćenīk

plȃćenīk m 〈V -īče, N mn -īci〉

Izvedeni oblici
jednina
N plaćenik
G plaćenika
D plaćeniku
A plaćenika
V plaćeniče
L plaćeniku
I plaćenikom
množina
N plaćenici
G plaćenika
D plaćenicima
A plaćenike
V plaćenici
L plaćenicima
I plaćenicima
Definicija
1. vojnik koji je plaćen; najamnik, opr. dobrovoljac, obveznik
2. pejor. onaj koji se prodao za novac