òbveznīk
òbveznīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | obveznik |
| G | obveznika |
| D | obvezniku |
| A | obveznika |
| V | obvezniče |
| L | obvezniku |
| I | obveznikom |
| množina | |
| N | obveznici |
| G | obveznika |
| D | obveznicima |
| A | obveznike |
| V | obveznici |
| L | obveznicima |
| I | obveznicima |
Definicija
onaj koji podliježe nekoj općoj obvezi [vojni obveznik; porezni obveznik]
Etimologija
✧ vidi obvézati
