plamènīk
plamènīk m 〈G plameníka, N mn plameníci〉
jednina | |
---|---|
N | plamenik |
G | plamenika |
D | plameniku |
A | plamenik |
V | plameniče |
L | plameniku |
I | plamenikom |
množina | |
N | plamenici |
G | plamenika |
D | plamenicima |
A | plamenike |
V | plamenici |
L | plamenicima |
I | plamenicima |
1. | a. naprava kojom se pomoću plamena zavaruje i reže metal b. uređaj koji propušta plamen u pećima, štednjacima, grijalicama i sl. [plinski plamenik] |
2. | fiz. laboratorijski pribor a. prijenosna plinska grijalica za zagrijavanje uzoraka b. uspravna metalna cjevčica na staklu s otvorom za propuštanje plina, koji se može regulirati c. sprava za analizu tonova pomoću titranja plamena |