plȁmēn
plȁmēn m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | plamen |
| G | plamena |
| D | plamenu |
| A | plamen |
| V | plamene |
| L | plamenu |
| I | plamenom |
| množina | |
| N | plamenovi |
| G | plamenova |
| D | plamenovima |
| A | plamenove |
| V | plamenovi |
| L | plamenovima |
| I | plamenovima |
Definicija
| 1. | usijani, svjetleći plinovi koji se javljaju pri izgaranju čega; oganj, vatra, plam |
| 2. | a. pren. jaka svjetlost, osvjetljenje [plamen sunca na zalasku] b. pren. sjaj, bljesak kao izraz osjećanja [plamen u očima] |
| 3. | pren. snažno uzbuđenje [ljubavni plamen]; strast, zanos |
| 4. | (Plamen) polumjesečni časopis, izlazi 1919. u Zagrebu (ukupno 15 brojeva, zatim zabranjen), urednici M. Krleža i A. Cesarec; izazovno revolucionarne ideje i vrijedni književni tekstovi |
Onomastika
♦ Plȁmēn m. os. ime (narodno), zast.
◊ pr. (nadimačko): Plaménac (Zagreb, Rijeka)
◊ pr. (nadimačko): Plaménac (Zagreb, Rijeka)
Etimologija
✧ prasl. *polmen- (stsl. plamy, rus. plámja, dijal. polómja, polj. płomień) ≃ v. paliti
