plàmtjeti
plàmtjeti () nesvrš. 〈prez. plàmtīm, pril. sad. plàmtēći, gl. im. plàmćēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
plamtjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | plamtim |
2. | plamtiš |
3. | plamti |
množina | |
1. | plamtimo |
2. | plamtite |
3. | plamte |
futur | |
jednina | |
1. | plamtjet ću |
2. | plamtjet ćeš |
3. | plamtjet će |
množina | |
1. | plamtjet ćemo |
2. | plamtjet ćete |
3. | plamtjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | plamćah |
2. | plamćaše |
3. | plamćaše |
množina | |
1. | plamćasmo |
2. | plamćaste |
3. | plamćahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | plamtio sam |
2. | plamtio si |
3. | plamtio je |
množina | |
1. | plamtjeli smo |
2. | plamtjeli ste |
3. | plamtjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam plamtio |
2. | bio si plamtio |
3. | bio je plamtio |
množina | |
1. | bili smo plamtjeli |
2. | bili ste plamtjeli |
3. | bili su plamtjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | plamti |
množina | |
1. | plamtimo |
2. | plamtite |
glagolski prilog sadašnji | |
plamteći | |
glagolski pridjev aktivni | |
plamtio, plamtjela, plamtjelo | |
plamtjeli, plamtjele, plamtjela |
1. | gorjeti plamenom; buktjeti, plamsati |
2. | biti jako osvijetljen, jako sijati, svijetliti se, blistati, ispuštati čas jaču, čas slabiju svjetlost; plamsati |
3. | pren. osjećati snažno uzbuđenje, strast, zanos [plamtjeti od ljubavi; plamtjeti od bijesa] |