objavljívati
objavljívati (što) nesvrš. 〈prez. objàvljujēm, pril. sad. objàvljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| objavljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | objavljujem |
| 2. | objavljuješ |
| 3. | objavljuje |
| množina | |
| 1. | objavljujemo |
| 2. | objavljujete |
| 3. | objavljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | objavljivat ću |
| 2. | objavljivat ćeš |
| 3. | objavljivat će |
| množina | |
| 1. | objavljivat ćemo |
| 2. | objavljivat ćete |
| 3. | objavljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | objavljivah |
| 2. | objavljivaše |
| 3. | objavljivaše |
| množina | |
| 1. | objavljivasmo |
| 2. | objavljivaste |
| 3. | objavljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | objavljivao sam |
| 2. | objavljivao si |
| 3. | objavljivao je |
| množina | |
| 1. | objavljivali smo |
| 2. | objavljivali ste |
| 3. | objavljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam objavljivao |
| 2. | bio si objavljivao |
| 3. | bio je objavljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo objavljivali |
| 2. | bili ste objavljivali |
| 3. | bili su objavljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | objavljuj |
| množina | |
| 1. | objavljujmo |
| 2. | objavljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| objavljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| objavljivao, objavljivala, objavljivalo | |
| objavljivali, objavljivale, objavljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| objavljivan, objavljivana, objavljivano | |
| objavljivani, objavljivane, objavljivana | |
Etimologija
✧ vidi objáviti
