objáviti
objáviti (što) svrš. 〈prez. òbjāvīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òbjāvljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
objaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | objavim |
2. | objaviš |
3. | objavi |
množina | |
1. | objavimo |
2. | objavite |
3. | objave |
futur | |
jednina | |
1. | objavit ću |
2. | objavit ćeš |
3. | objavit će |
množina | |
1. | objavit ćemo |
2. | objavit ćete |
3. | objavit će |
aorist | |
jednina | |
1. | objavih |
2. | objavi |
3. | objavi |
množina | |
1. | objavismo |
2. | objaviste |
3. | objaviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | objavio sam |
2. | objavio si |
3. | objavio je |
množina | |
1. | objavili smo |
2. | objavili ste |
3. | objavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam objavio |
2. | bio si objavio |
3. | bio je objavio |
množina | |
1. | bili smo objavili |
2. | bili ste objavili |
3. | bili su objavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | objavi |
množina | |
1. | objavimo |
2. | objavite |
glagolski prilog prošli | |
objavivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
objavio, objavila, objavilo | |
objavili, objavile, objavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
objavljen, objavljena, objavljeno | |
objavljeni, objavljene, objavljena |
1. | većem broju ljudi ili javnosti priopćiti, oglasiti, proglasiti, obznaniti, učiniti što javnim [objaviti rat]; obnarodovati |
2. | tiskati i sl. [objaviti knjigu] |