nósati
nósati (što, koga) nesvrš. 〈prez. nȏsām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nosati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nosam |
2. | nosaš |
3. | nosa |
množina | |
1. | nosamo |
2. | nosate |
3. | nosaju |
futur | |
jednina | |
1. | nosat ću |
2. | nosat ćeš |
3. | nosat će |
množina | |
1. | nosat ćemo |
2. | nosat ćete |
3. | nosat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nosah |
2. | nosaše |
3. | nosaše |
množina | |
1. | nosasmo |
2. | nosaste |
3. | nosahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nosao sam |
2. | nosao si |
3. | nosao je |
množina | |
1. | nosali smo |
2. | nosali ste |
3. | nosali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nosao |
2. | bio si nosao |
3. | bio je nosao |
množina | |
1. | bili smo nosali |
2. | bili ste nosali |
3. | bili su nosali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nosaj |
množina | |
1. | nosajmo |
2. | nosajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nosajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nosao, nosala, nosalo | |
nosali, nosale, nosala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nosan, nosana, nosano | |
nosani, nosane, nosana |