obeštećívati
obeštećívati (koga) nesvrš. 〈prez. obeštèćujēm, pril. sad. obeštèćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obeštećivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obeštećujem |
| 2. | obeštećuješ |
| 3. | obeštećuje |
| množina | |
| 1. | obeštećujemo |
| 2. | obeštećujete |
| 3. | obeštećuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obeštećivat ću |
| 2. | obeštećivat ćeš |
| 3. | obeštećivat će |
| množina | |
| 1. | obeštećivat ćemo |
| 2. | obeštećivat ćete |
| 3. | obeštećivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obeštećivah |
| 2. | obeštećivaše |
| 3. | obeštećivaše |
| množina | |
| 1. | obeštećivasmo |
| 2. | obeštećivaste |
| 3. | obeštećivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obeštećivao sam |
| 2. | obeštećivao si |
| 3. | obeštećivao je |
| množina | |
| 1. | obeštećivali smo |
| 2. | obeštećivali ste |
| 3. | obeštećivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obeštećivao |
| 2. | bio si obeštećivao |
| 3. | bio je obeštećivao |
| množina | |
| 1. | bili smo obeštećivali |
| 2. | bili ste obeštećivali |
| 3. | bili su obeštećivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obeštećuj |
| množina | |
| 1. | obeštećujmo |
| 2. | obeštećujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obeštećujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obeštećivao, obeštećivala, obeštećivalo | |
| obeštećivali, obeštećivale, obeštećivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obeštećivan, obeštećivana, obeštećivano | |
| obeštećivani, obeštećivane, obeštećivana | |
Etimologija
✧ vidi obèštetiti
