obèštetiti
obèštetiti (koga) svrš. 〈prez. obèštetīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. obèštećen, gl. im. obeštećénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obeštetiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | obeštetim |
2. | obeštetiš |
3. | obešteti |
množina | |
1. | obeštetimo |
2. | obeštetite |
3. | obeštete |
futur | |
jednina | |
1. | obeštetit ću |
2. | obeštetit ćeš |
3. | obeštetit će |
množina | |
1. | obeštetit ćemo |
2. | obeštetit ćete |
3. | obeštetit će |
aorist | |
jednina | |
1. | obeštetih |
2. | obešteti |
3. | obešteti |
množina | |
1. | obeštetismo |
2. | obeštetiste |
3. | obeštetiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obeštetio sam |
2. | obeštetio si |
3. | obeštetio je |
množina | |
1. | obeštetili smo |
2. | obeštetili ste |
3. | obeštetili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obeštetio |
2. | bio si obeštetio |
3. | bio je obeštetio |
množina | |
1. | bili smo obeštetili |
2. | bili ste obeštetili |
3. | bili su obeštetili |
imperativ | |
jednina | |
2. | obešteti |
množina | |
1. | obeštetimo |
2. | obeštetite |
glagolski prilog prošli | |
obeštetivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obeštetio, obeštetila, obeštetilo | |
obeštetili, obeštetile, obeštetila | |
glagolski pridjev pasivni | |
obeštećen, obeštećena, obeštećeno | |
obeštećeni, obeštećene, obeštećena |