obezglavljívati
obezglavljívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. obezglàvljujēm, pril. sad. obezglàvljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obezglavljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obezglavljujem |
| 2. | obezglavljuješ |
| 3. | obezglavljuje |
| množina | |
| 1. | obezglavljujemo |
| 2. | obezglavljujete |
| 3. | obezglavljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obezglavljivat ću |
| 2. | obezglavljivat ćeš |
| 3. | obezglavljivat će |
| množina | |
| 1. | obezglavljivat ćemo |
| 2. | obezglavljivat ćete |
| 3. | obezglavljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obezglavljivah |
| 2. | obezglavljivaše |
| 3. | obezglavljivaše |
| množina | |
| 1. | obezglavljivasmo |
| 2. | obezglavljivaste |
| 3. | obezglavljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obezglavljivao sam |
| 2. | obezglavljivao si |
| 3. | obezglavljivao je |
| množina | |
| 1. | obezglavljivali smo |
| 2. | obezglavljivali ste |
| 3. | obezglavljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obezglavljivao |
| 2. | bio si obezglavljivao |
| 3. | bio je obezglavljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo obezglavljivali |
| 2. | bili ste obezglavljivali |
| 3. | bili su obezglavljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obezglavljuj |
| množina | |
| 1. | obezglavljujmo |
| 2. | obezglavljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obezglavljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obezglavljivao, obezglavljivala, obezglavljivalo | |
| obezglavljivali, obezglavljivale, obezglavljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obezglavljivan, obezglavljivana, obezglavljivano | |
| obezglavljivani, obezglavljivane, obezglavljivana | |
Etimologija
✧ vidi obezgláviti
