obilježìvāč
obilježìvāč m 〈G obilježiváča〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | obilježivač |
| G | obilježivača |
| D | obilježivaču |
| A | obilježivač |
| V | obilježivaču |
| L | obilježivaču |
| I | obilježivačem |
| množina | |
| N | obilježivači |
| G | obilježivača |
| D | obilježivačima |
| A | obilježivače |
| V | obilježivači |
| L | obilježivačima |
| I | obilježivačima |
Definicija
| 1. | onaj koji što obilježava, označuje, markira |
| 2. | tehn. tvar koja se dade lako ustanoviti u vodi ili u zraku i u malim količinama daleko od mjesta ispuštanja; u hidrologiji se koristi za istraživanje toka podzemnih voda, u meteorologiji za istraživanje strujanja u kompleksnim topografskim i vremenskim uvjetima kao i za istraživanje utjecaja velikih zagađivača na okoliš; traser |
Etimologija
✧ vidi obìlježiti
