obìlježiti
obìlježiti (što, koga, se) svrš. 〈prez. obìlježīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. obìlježen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obilježiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obilježim |
| 2. | obilježiš |
| 3. | obilježi |
| množina | |
| 1. | obilježimo |
| 2. | obilježite |
| 3. | obilježe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obilježit ću |
| 2. | obilježit ćeš |
| 3. | obilježit će |
| množina | |
| 1. | obilježit ćemo |
| 2. | obilježit ćete |
| 3. | obilježit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obilježih |
| 2. | obilježi |
| 3. | obilježi |
| množina | |
| 1. | obilježismo |
| 2. | obilježiste |
| 3. | obilježiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obilježio sam |
| 2. | obilježio si |
| 3. | obilježio je |
| množina | |
| 1. | obilježili smo |
| 2. | obilježili ste |
| 3. | obilježili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obilježio |
| 2. | bio si obilježio |
| 3. | bio je obilježio |
| množina | |
| 1. | bili smo obilježili |
| 2. | bili ste obilježili |
| 3. | bili su obilježili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obilježi |
| množina | |
| 1. | obilježimo |
| 2. | obilježite |
| glagolski prilog prošli | |
| obilježivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obilježio, obilježila, obilježilo | |
| obilježili, obilježile, obilježila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obilježen, obilježena, obilježeno | |
| obilježeni, obilježene, obilježena | |
Definicija
| 1. | staviti biljeg, znak na što; označiti (se) |
| 2. | učiniti vidnim, svečano istaknuti radi spomena (kakav važan događaj); proslaviti |
| 3. | iznijeti koga pred javnost da bi se pobudilo opće neprijateljstvo; žigosati, izložiti nemilosti okoline ili javnosti |
Etimologija
✧ o (b)- + v. biljeg
