obavješćívati
obavješćívati (koga) nesvrš. 〈prez. obavjèšćujēm, pril. sad. obavjèšćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obavješćivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obavješćujem |
| 2. | obavješćuješ |
| 3. | obavješćuje |
| množina | |
| 1. | obavješćujemo |
| 2. | obavješćujete |
| 3. | obavješćuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obavješćivat ću |
| 2. | obavješćivat ćeš |
| 3. | obavješćivat će |
| množina | |
| 1. | obavješćivat ćemo |
| 2. | obavješćivat ćete |
| 3. | obavješćivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obavješćivah |
| 2. | obavješćivaše |
| 3. | obavješćivaše |
| množina | |
| 1. | obavješćivasmo |
| 2. | obavješćivaste |
| 3. | obavješćivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obavješćivao sam |
| 2. | obavješćivao si |
| 3. | obavješćivao je |
| množina | |
| 1. | obavješćivali smo |
| 2. | obavješćivali ste |
| 3. | obavješćivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obavješćivao |
| 2. | bio si obavješćivao |
| 3. | bio je obavješćivao |
| množina | |
| 1. | bili smo obavješćivali |
| 2. | bili ste obavješćivali |
| 3. | bili su obavješćivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obavješćuj |
| množina | |
| 1. | obavješćujmo |
| 2. | obavješćujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obavješćujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obavješćivao, obavješćivala, obavješćivalo | |
| obavješćivali, obavješćivale, obavješćivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obavješćivan, obavješćivana, obavješćivano | |
| obavješćivani, obavješćivane, obavješćivana | |
Etimologija
✧ vidi ȍbavijēst
