odsijévati
odsijévati nesvrš. 〈prez. òdsijēvām, pril. sad. -ajūći, prid. rad. odsijévao, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odsijevati | |
prezent | |
jednina | |
1. | odsijevam |
2. | odsijevaš |
3. | odsijeva |
množina | |
1. | odsijevamo |
2. | odsijevate |
3. | odsijevaju |
futur | |
jednina | |
1. | odsijevat ću |
2. | odsijevat ćeš |
3. | odsijevat će |
množina | |
1. | odsijevat ćemo |
2. | odsijevat ćete |
3. | odsijevat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | odsijevah |
2. | odsijevaše |
3. | odsijevaše |
množina | |
1. | odsijevasmo |
2. | odsijevaste |
3. | odsijevahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | odsijevao sam |
2. | odsijevao si |
3. | odsijevao je |
množina | |
1. | odsijevali smo |
2. | odsijevali ste |
3. | odsijevali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odsijevao |
2. | bio si odsijevao |
3. | bio je odsijevao |
množina | |
1. | bili smo odsijevali |
2. | bili ste odsijevali |
3. | bili su odsijevali |
imperativ | |
jednina | |
2. | odsijevaj |
množina | |
1. | odsijevajmo |
2. | odsijevajte |
glagolski prilog sadašnji | |
odsijevajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
odsijevao, odsijevala, odsijevalo | |
odsijevali, odsijevale, odsijevala |
1. | odbijati svjetlo [mjesečina odsijeva na vodi] |
2. | kakvim svjetlom bljeskati |