sijévati
sijévati () nesvrš. 〈prez. sijȇvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sijevam |
| 2. | sijevaš |
| 3. | sijeva |
| množina | |
| 1. | sijevamo |
| 2. | sijevate |
| 3. | sijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sijevat ću |
| 2. | sijevat ćeš |
| 3. | sijevat će |
| množina | |
| 1. | sijevat ćemo |
| 2. | sijevat ćete |
| 3. | sijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sijevah |
| 2. | sijevaše |
| 3. | sijevaše |
| množina | |
| 1. | sijevasmo |
| 2. | sijevaste |
| 3. | sijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sijevao sam |
| 2. | sijevao si |
| 3. | sijevao je |
| množina | |
| 1. | sijevali smo |
| 2. | sijevali ste |
| 3. | sijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sijevao |
| 2. | bio si sijevao |
| 3. | bio je sijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo sijevali |
| 2. | bili ste sijevali |
| 3. | bili su sijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sijevaj |
| množina | |
| 1. | sijevajmo |
| 2. | sijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sijevao, sijevala, sijevalo | |
| sijevali, sijevale, sijevala | |
Definicija
| 1. | kratkotrajno i snažno zasvijetliti [munje sijevaju, sijeva, bezl.]; bljeskati |
| 2. | odražavati svjetlost [noževi su sijevali]; svjetlucati, cakliti se |
| 3. | pren. brzo se kretati (ob. o udarcu) [šaka je sijevnula] |
Frazeologija
⃟ sijevati očima ljutito ili prijeteći gledati
Etimologija
✧ ≃ slov. sevati, v. sìjati
