òbrijati
òbrijati (koga, se) svrš. 〈prez. òbrijēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. òbrīj (se), prid. rad. òbrijao (se), prid. trp. òbrijān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obrijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obrijem |
| 2. | obriješ |
| 3. | obrije |
| množina | |
| 1. | obrijemo |
| 2. | obrijete |
| 3. | obriju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obrijat ću |
| 2. | obrijat ćeš |
| 3. | obrijat će |
| množina | |
| 1. | obrijat ćemo |
| 2. | obrijat ćete |
| 3. | obrijat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obrijah |
| 2. | obrija |
| 3. | obrija |
| množina | |
| 1. | obrijasmo |
| 2. | obrijaste |
| 3. | obrijaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obrijao sam |
| 2. | obrijao si |
| 3. | obrijao je |
| množina | |
| 1. | obrijali smo |
| 2. | obrijali ste |
| 3. | obrijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obrijao |
| 2. | bio si obrijao |
| 3. | bio je obrijao |
| množina | |
| 1. | bili smo obrijali |
| 2. | bili ste obrijali |
| 3. | bili su obrijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obrij |
| množina | |
| 1. | obrijmo |
| 2. | obrijte |
| glagolski prilog prošli | |
| obrijavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obrijao, obrijala, obrijalo | |
| obrijali, obrijale, obrijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obrijan, obrijana, obrijano | |
| obrijani, obrijane, obrijana | |
Definicija
odstraniti dlake s tijela (ob. s lica)
Etimologija
✧ o (b)- + v. brijati
