oboružávati
oboružávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. oborùžāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oboružavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oboružavam |
| 2. | oboružavaš |
| 3. | oboružava |
| množina | |
| 1. | oboružavamo |
| 2. | oboružavate |
| 3. | oboružavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oboružavat ću |
| 2. | oboružavat ćeš |
| 3. | oboružavat će |
| množina | |
| 1. | oboružavat ćemo |
| 2. | oboružavat ćete |
| 3. | oboružavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oboružavah |
| 2. | oboružavaše |
| 3. | oboružavaše |
| množina | |
| 1. | oboružavasmo |
| 2. | oboružavaste |
| 3. | oboružavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oboružavao sam |
| 2. | oboružavao si |
| 3. | oboružavao je |
| množina | |
| 1. | oboružavali smo |
| 2. | oboružavali ste |
| 3. | oboružavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oboružavao |
| 2. | bio si oboružavao |
| 3. | bio je oboružavao |
| množina | |
| 1. | bili smo oboružavali |
| 2. | bili ste oboružavali |
| 3. | bili su oboružavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oboružavaj |
| množina | |
| 1. | oboružavajmo |
| 2. | oboružavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oboružavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oboružavao, oboružavala, oboružavalo | |
| oboružavali, oboružavale, oboružavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oboružavan, oboružavana, oboružavano | |
| oboružavani, oboružavane, oboružavana | |
Etimologija
✧ vidi oborùžati
