òčetkati
òčetkati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. òčetkān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
očetkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | očetkam |
2. | očetkaš |
3. | očetka |
množina | |
1. | očetkamo |
2. | očetkate |
3. | očetkaju |
futur | |
jednina | |
1. | očetkat ću |
2. | očetkat ćeš |
3. | očetkat će |
množina | |
1. | očetkat ćemo |
2. | očetkat ćete |
3. | očetkat će |
aorist | |
jednina | |
1. | očetkah |
2. | očetka |
3. | očetka |
množina | |
1. | očetkasmo |
2. | očetkaste |
3. | očetkaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | očetkao sam |
2. | očetkao si |
3. | očetkao je |
množina | |
1. | očetkali smo |
2. | očetkali ste |
3. | očetkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam očetkao |
2. | bio si očetkao |
3. | bio je očetkao |
množina | |
1. | bili smo očetkali |
2. | bili ste očetkali |
3. | bili su očetkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | očetkaj |
množina | |
1. | očetkajmo |
2. | očetkajte |
glagolski prilog prošli | |
očetkavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
očetkao, očetkala, očetkalo | |
očetkali, očetkale, očetkala | |
glagolski pridjev pasivni | |
očetkan, očetkana, očetkano | |
očetkani, očetkane, očetkana |