čȅtkati
čȅtkati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
četkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | četkam |
2. | četkaš |
3. | četka |
množina | |
1. | četkamo |
2. | četkate |
3. | četkaju |
futur | |
jednina | |
1. | četkat ću |
2. | četkat ćeš |
3. | četkat će |
množina | |
1. | četkat ćemo |
2. | četkat ćete |
3. | četkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | četkah |
2. | četkaše |
3. | četkaše |
množina | |
1. | četkasmo |
2. | četkaste |
3. | četkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | četkao sam |
2. | četkao si |
3. | četkao je |
množina | |
1. | četkali smo |
2. | četkali ste |
3. | četkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam četkao |
2. | bio si četkao |
3. | bio je četkao |
množina | |
1. | bili smo četkali |
2. | bili ste četkali |
3. | bili su četkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | četkaj |
množina | |
1. | četkajmo |
2. | četkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
četkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
četkao, četkala, četkalo | |
četkali, četkale, četkala | |
glagolski pridjev pasivni | |
četkan, četkana, četkano | |
četkani, četkane, četkana |