očèličiti
očèličiti (koga, se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. očèličen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očeličiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očeličim |
| 2. | očeličiš |
| 3. | očeliči |
| množina | |
| 1. | očeličimo |
| 2. | očeličite |
| 3. | očeliče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očeličit ću |
| 2. | očeličit ćeš |
| 3. | očeličit će |
| množina | |
| 1. | očeličit ćemo |
| 2. | očeličit ćete |
| 3. | očeličit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | očeličih |
| 2. | očeliči |
| 3. | očeliči |
| množina | |
| 1. | očeličismo |
| 2. | očeličiste |
| 3. | očeličiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očeličio sam |
| 2. | očeličio si |
| 3. | očeličio je |
| množina | |
| 1. | očeličili smo |
| 2. | očeličili ste |
| 3. | očeličili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očeličio |
| 2. | bio si očeličio |
| 3. | bio je očeličio |
| množina | |
| 1. | bili smo očeličili |
| 2. | bili ste očeličili |
| 3. | bili su očeličili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očeliči |
| množina | |
| 1. | očeličimo |
| 2. | očeličite |
| glagolski prilog prošli | |
| očeličivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očeličio, očeličila, očeličilo | |
| očeličili, očeličile, očeličila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| očeličen, očeličena, očeličeno | |
| očeličeni, očeličene, očeličena | |
Definicija
ojačati, očvrsnuti
